Priča: Pas zvani Po

Oprostite na greškama, ako nađete ijednu.


Bilo je davno, mislim da je bila jesen. Jer se sjećam kiše, te glupe i dosadne gradske kiše. Tjeraju me da kasno u noć pišem stihove, i šutim u mračnoj sobi. Te su kiše uvijek bile tako puste, ali ne za moga susjeda. Ne znam mu ime, nisam bila u stanju da zapamtim ime. Mislila sam da nije vrijedno ni spominanja. Jednostavno ne želim da čujem za njega. Sreća pa se iselio iz moje zgrade, nedugo poslje ovog događaja. Moje misli o pjesmama je odjednom probudio lavež. Znala sam da susjed ima psa, ali pas nikad nije lajao, i puštao tako grozne krikove kroz zidove. Sve je bilo kao u snu, prikazivali su mi se najgori mogući scenariji. Nisam znala šta se događa, odjednom je moja dječija ruka poletjela na vrata. Malo odškrinem stara kućna vrata, koja su užasno škripala. I nikad nisam više željela da sanjam, da je sve san, užasan san. Vidjela sam susjeda koji je bio pijan, ljuljao se poput ljuljačke u mom malom parku. Izgledalo je tako nestvarno. A njegov pas, slatki psić zvani Po. On je ležao u kutu malog hodnika zgrade. Ležao, i hladnim jezikom lizao krv po svom slabašnom tijelo. Krzno mu je bijelo, a okice staklene i sive. Ali ja nisam vidjela to, nisam vidjela ništa bijelo ni sivo. Samo sjena i obris na zidu, samo to je govorilo da se radi o psu. Krvavo klupko krzna se vuklo po sivim pločicama, molilo za oprost. A on, ta sebična ljudska budala, stoji na vratima. U ruci drži nož, svoj pribor za tugu. Još uvijek se sliva krv. Još uvijek čujem krike u glavi, čujem sve iza zatvorenih vrata. Iza vrata, koja grozno škripe. Nije mi škripa pomogla da to zaboravim. Nije, nažalost.... Nisam mogla to nikad zaboraviti, svaka ružna riječ me podsjeti na taj događaj. I svaka noć mi je strašna. Po, da to je bio pas... Uvijek mi je lizao ruke, uvijek mi se motao oko nogu. Svojim repom mi je govorio tako lijepe riječi. Ne razumijem ga, ali znam da jeste. A svojim malim okicama me je pratio, i svaki dan me je grlio. Rekla sam mu sve tajne, i nijednu nije ispričao. Zbogom moj druže, zbogom moj maleni Po.........

Mjau Mjau je napisao/la:

Ne razumijem ga, ali znam da jeste. A svojim malim okicama me je pratio, i svaki dan me je grlio. Rekla sam mu sve tajne, i nijednu nije ispričao. Zbogom moj druže, zbogom moj maleni Po.........

Od jučer brinem o tri malena, okrutno napuštena psića.
Dva drhturava crna i jedan dragi pametni smeđi.
Još im nisam nadjela imena... Jedan bi mogao biti Po.

Volim pse i mace, tako su mi nekako slatki.

A Po me najviše posjeti na seriju iz mog djetinstva: Teletapisi...

Onaj crveni i najslađi je Po.

Stiže još priča o životinjama.

Mjau Mjau je napisao/la:

Volim pse i mace, tako su mi nekako slatki.

A Po me najviše posjeti na seriju iz mog djetinstva: Teletapisi...

Onaj crveni i najslađi je Po.

Stiže još priča o životinjama.

eto, moj mali smeđi psić se od jučer zove Po.
fale mi još dva odgovarajuća imena,
ali prije ih moram bolje upoznati,
da vidim koja im dobro pristaju.