..zatvorenih očiju..niz padinu sjećanja..jutra nije bilo..noć nije stigla..nismo vise isti ljudi..more lelujavo odnosi bocu..obecanja..potopljena s njom..ne zaustavljivost vremena..čekanje do umora..bolnički krevet..novi svijet..ostadoh kao bijela vrana..od strane života na vječnost izazvana..potoci presušeni..bez trunke nade..otiđoh u svijet..kad tamo grad od duge..zaboravu se divim..sretnoh ga kad sjećanju pokušah prići..mislima niti režem..da dušu sačuvam..energiju skrivam u škatule..prikrivam..dlanom..dušu drobim..da se boli sjetim..da krivim putem ne pođe korak moj..